Sigurno vam se desilo: operete auto ili pokosite sijeno jer sija sunce, a samo dva kilometra dalje nebo se sastavilo sa zemljom. Odmah se javlja sumnja – da li je prognoza pogriješila? Odgovor se krije u meteorološkom fenomenu koji zovemo lokalni vertikalni razvoj oblaka.
Šta su to “lokalni pljuskovi”?
Za razliku od jesenjih kiša koje donose široki frontovi i koji natapaju cijelu Republiku Srpsku satima, proljećni i ljetni pljuskovi nastaju iz kumulonimbusa – ogromnih oblaka koji rastu uvis kao kule ili pečurke.
Ovi oblaci nastaju procesom konvekcije:
- Sunce jako zagrije tlo.
- Topao vazduh se, poput balona, naglo podiže uvis.
- Na visini se hladi i pretvara u olujni oblak.
Efekt “vrtnog crijeva”
Kumulonimbus je često širok svega 2 do 5 kilometara. Zamislite da neko sa visine od 10 kilometara otvori ogromno vrtno crijevo. Onaj ko se nađe tačno ispod “mlaza”, doživjeće potop ili grad. Onaj ko je samo par stotina metara izvan ruba oblaka, gledaće u sunce i suve ulice.
Zato se u prognozama koristi termin “lokalno” – to je pošteno priznanje prirodi da će oblaka biti, ali da je nemoguće “u metar” pogoditi čiju će njivu pokvasiti.
Zašto je to teško predvidjeti?
Meteorološki modeli mogu precizno izračunati da je atmosfera iznad npr. Romanije ili Hercegovine nestabilna i da će biti pljuskova. Međutim, tačna tačka gdje će prvi “mjehur” toplog vazduha probiti i napraviti oblak je nepredvidiva.
To je kao da gledate lonac vode koji vri – znate da će proključati, ali ne znate tačno gdje će izbiti prvi mjehur pare.
Zaključak za čitaoce VURS-a
Kada u našim objavama pročitate da se očekuju “lokalni pljuskovi i grmljavina”, to je znak za oprez u cijeloj regiji. Ako vas zaobiđe – imali ste sreće, a ne znači da je oblak izostao. On je vjerovatno upravo u tom trenutku “istresao” svu kišu na susjedno selo.